Shvaćam da ovaj posao nije lak. On sa sobom nosi određene rizike i izazove, a najteže je uvijek s ljudima. Shvaćam da postoji svakakve klijentele - neodgovorne, nepouzdane, škrte, opasne, bolesne... Shvaćam i da je "priručnik za idiote" bio davanje oduška zbog vrlo nezgodne situacije koja se dogodila na isti dan, no također je čisto traženje svađe. Naravno da se klijentela s foruma našla uvrijeđena jer se mi suočavamo s potpuno drugim nizom problema u ovome svijetu, bilo da se radi o usluzi za 400 hrvatskih ili europskih. Istina je da strpljenje obje strane usluge postaje sve tanje što duže se čovjek nalazi u tim vodama te naposljetku krećemo s prenaglim reakcijama na bezopasna pitanja i zahtjeve. Znaš da nikoga nećeš preodgojiti i na tebi je da sukladno time živiš u granicama svoje sigurnosti i ugodnosti, kao što i mi pokušavamo. To ne bi smjelo biti ništa za zamjeriti, a ako netko zamjeri tada zaista nije do nas. Nismo svi fer i korektni, mada ipak vjerujem kako većina pokušava biti. Osobno ne tražim popuste ako pokušavam kupiti auto za 200 000 kuna pod izlikom da nemam dovoljno para, niti se hvalim teti na blagajni kada kupujem kruh time što u novčaniku imam para za kupit njih deset. U potpunom si pravu kada kažeš da zaista nije moja niti ičija briga koliko ti zarađuješ u svome poslu, tako da zaista ne vidim razlog da bi osobu koja meni pruža uslugu trebalo biti briga koliko ja zarađujem i na što trošim dokle god ispoštujem dogovorenu tarifu koja odgovara objema stranama. Radilo se o 300 ili 6000 je zaista manje bitno jer na kraju dana svi tražimo poštovanje. To se pak novcima ne može kupiti.