Zato treba paziti na kvart... No svijet je u biti "jako mali"..., ja jednom s jednom mlađahnom šečem uveče po jednom krasnom dalmatinskom gradiću, udaljenom preko 400 km, držeći se za rukice i tražeći slobodni stol za večeru i iza ugla gotovo se sudario s bivšim profesorom i njegovom ženom, a koji su bili kućni prijatelji tadašnje punice... Ajmeeee..., propao u zemlju... A ništa, malo porazgovarali, ova moja se malčice udaljila, kao gleda neki izlog, a žena od profe strelja očima mene, pa nju, pa mene, pa nju... Ajd, nisu nikad odali, valjda se profa sjetio svoje mladosti pa ju sigurno nabrundao da se ne usudi ni zucnut...
Siguran sam da je on zaslužan da je sve to "ostalo samo na tom uglu"