Sinoć san bija kod Beatriz. Dogovor je bila u 19,40, stari dio grada. Prvo mi, 15-20 minuta prije šalje poruku da je već u apartmanu. Doša san tri minute ranije. Pošaljen joj poruku da san doša, a ona meni da pričekan. I tako više od deset moinuta. Da se sprema, pa da je susjed na stepeništu, da odlazi (susjed)... Onda mi je poslala kod brave ulaznih vrata i ja san uša. Vidin je na prvon katu, nervozna, stoji na stepeništu isprid apartmana. Ista je ka na slikama, ima lipo lice, tamne oči, dugu tamnu kosu, vitka je i relativno visoka (bolje rečeno nije niska, ali je svakako viša od Brazilki s kojima san dosad bija), tetovirana je po rukama; ukratko, tip lipotice koja divljenje uzima zdravo za gotovo. Govori nešto na lošen engleskon, ne razumin je. Konačno ulazimo kroz vrata u nekakav hodnik, ja malo dublje, kad kroz jedna vrata izlazi jedan malo stariji kolega s kapon (ona ga je nervozno rukon usmjerila prema izlaznin vratima, gotovo da ga je izgurala), a za njin izlazi i jedna plavuša (Luiza, i ona je na EGE). Onda smo u istu sobu (s kupatilon) ušli nas dvoje. Soba je bila mala i neuredna. Za oko su mi zapela dva kufera. Stvar je krenila prilično brzo. Cura je mlada (kaže da ima 22 godine), nevoljko se ljubi (ali ipak) a posal odrađuje prilično pošteno ali i prilično hladno. Nakon šta smo završili prvi put odma je uvatila mobitel i neviđenon brzinon palcima počela nešto tipkati (inače, ima duge nokte). Kad san krenija drugi put, kad smo minjali pozu, ona, kako bi reka Balašević "da prostite prdne". Ja san nešto kaza nešto u stilu "šta je ovo bilo" na engleskon, a ona mi je odgovorila na portgalskon i sila na mene. Brzo se, naravno, osjetija miomiris. Ništa, nekako san svršija i po drugi put (opet je odma uvatila mobitel), otušira se i izaša, kadli na skalama sidi ona plavuša i ulazi tamo odakle san ja izaša. Dakle, njih dvi su uzele jednu sobu i spavaju u iston krevetu. Sjaj i bijeda kurtizana.