Zovem je iz čiste znatiželje, nakon svega što sam pročitao o njoj na forumu. Htio sam se osobno uvjerit kakva je to lujka, a usput neka mi ga isprazni kad već tako dobro puši.
Krećem skroz pristojno i obazrivo (ma i inače sam takav) jer znam da imam posla s osobom s posebnim potrebama i napadima histerije.
Zovem. Javlja se odmah.
-Dobar dan! Bla bla... Jesi li slobodna za druženje?
- Ona odgovara kao iz bunara. Ne razumijem ni riječi. Imam dobar mobitel s ispravnim zvučnikom, u centru grada sam, znači i signal je vjerojatno ok. Ima nešto prometa oko mene, ali ništa jako ni preglasno.
-Oprosti, nisam razumio, možeš li ponovit?
- Sa druge strane kreće verbalna eksplozija. Jedino što sam razumio je da mi je u jednom dahu opsovala i boga i mater.

U životu nisam udario ženu, ali ovoj kuji bi odvalio šamarčinu samo da mi je bila nadohvat ruke.