lazenby333
New member
Još uvijek poprilično osjećam bol u gležnju. Uspomena na nogometnih hakl otprije desetak dana... Nije mi do izležavanja ispred TV-a, a nije mi baš ni drago hodat trenutno. A subotnje jutro je osvanulo sunčano i vruće, šta da radim?
Hm... Jedna od preporuka za brži oporavak je između ostalog bila i plivanje. Možda - bazen? Nije mi do ovih gradskih... Možda Tuhelj? Hoću li moć vozit? Ma hoću, bit će malo neugodno ali nema veze. Sve je bolje od dosade.
Nema gužve danas srećom, brzo sam tamo...
------------------------------------------
Ostavljam stvari nakon presvlačenja u ormariću 1269 i stavljam ofucanu narukvicu na ruku. OK, broj 1269 ću lako zapamtit... Idem ugrabit neku slobodnu ležaljku i snimit situaciju.
Dosta ljudi, ali ne previše. Dosta i komada, taman za napasat malo oči dok odmaram od čitanja knjige. Stvarno ih ima... Sviđa mi se što su sad u modi ove gaćice u kojima je praktički cijelo dupe vani. Gotovo svaka ga nosi, čak i ove neke starije i punije kojima baš i ne stoji. Ali ne bunim se, bar se ima kaj gledat.
Zavalio sam se na ležaljku i vadim knjigu, ali pogled su mi zarobile dvije studentice koje prolaze, tj. njihove skakutajuće pozadine. Jbt, sva sreća da postoje sunčane naočale. Pratim ih pogledom dok se bezbrižno udaljavaju uz veselo hihotanje. Jebeno hipnotizirajuće... Kurac ću ja čitat ovdje čini mi se.
Pokušavam skrenut misli i otvaram knjigu, ali vidim novu distrakciju. Tri reda ležaljki ispred mene stiže mlađa obitelj, roditelji u kasnim dvadesetima, dvoje djece od cca 4 i 7 godina. Tata se veselo nateže s klincima i priprema ih bazen, dok mama slaže stvari oko ležaljki. Naravno, i njeno dupe uživa u svježem zraku s ovim, čini se, neizbježnim donjim dijelom kupaćeg. I naravno, mora se sagnut jedno pedeset puta dok sve posloži i izložit svoje guzove mom nemirnom pogledu.
OK, dosta. Idem se rashladiti u bazen, jer ovo nikud ne vodi.
Dok prolazim do stepenica, primjećujem još nekoliko zamamnih pozadina različitih boja, oblika i veličina. Požurujem malo da uđem u vodu prije nego postane svima očito da mi se jako sviđa dosta toga što vidim oko sebe. Ulazim u vodu, hladnjikava je, ali mi stvara čudno ugodan osjećaj u doticaju s vrelinom koja se već aktivirala u mojim kupaćim hlačama.
Dobro je, taman ću se malo opustit i zaboravit na sve te kupaće kostime oko mene. Osim toga, u bazenu ionako ne vidim baš pod vodom, pa koncentracija ne bježi na nepoznate i primamljive guzove. I bolje tako. Nema mi smisla da se tu bezveze napaljujem.
Samozadovoljno se približavam zidiću na koji ću se malo naslonit i relaksirat. Uh, odlično. Malo tvrdo za leđa ali ne smeta. Ne zujim okolo pogledom, sad ću se stvarno malo odmorit od svega. Čak i gležanj skoro da i ne osjećam. Možda i zaspim na minutu, dvije...
- Joj, pardon! - iz spokojnih misli me izbacuje težina tijela koje se naslonilo na mene cijelom dužinom. Odmah se odmiče, ali pritisnula mi je poludignutu kitu trbuhom na trenutak, sigurno je osjetila.
- Pardon, djeca su me gurnula...
- Nema veze, sve ok - odgovaram sa smiješkom dok razmišljam je li bila svjesna mog poluživog koplja na koje je nabasala maločas. Njezin osmijeh mi govori da je. Ma nije, to mi se čini.
- Nadam se da vam nisam prekinula, hmm... Meditaciju.
Ona to mene sad zajebava ili..? Ma sigurno je skužila.
- Ne, ne, sve u redu, bez brige.
Čini mi se da u njezinim smeđim očima vidim da me zafrkava, ali nisam siguran. Ma nije ni bitno.
- OK, sorry još jednom - pozdravlja me sa zagonetnim pogledom, i udaljava se prema svojim klincima.
Gledam za njom, pomalo zbunjen događajem. Mora imati nekih 40 godina, ali dosta dobro izgleda koliko mogu vidjeti u bazenu. Sviđa mi se tetovaža na lijevoj lopatici, iako je iz ove daljine ne vidim dobro. Čini se prilično fit, a poluduga kovrčava smeđa kosa joj odlično stoji. Nestaje u mnoštvu na drugom kraju bazena.
Naslanjam se ponovno na zidić i pokušavam ne misliti ni o čemu. Ubrzo mi sunce postaje prejako. Vrijeme je za predah uz pivu u hladu. Izlazim iz bazena i stajem u red kod obližnjeg kioska. Pogled mi je instantno hipnotiziran guzom u minijaturnim crvenim gaćicama koja stoji ispred mene. Odjednom prepoznajem i tetovažu na lijevoj lopatici. Da, to je i ta kovrčava kosa. Ona se odjednom okrene sa poznatim osmijehom.
- Opet se susrećemo.
- Da, preći će nam u naviku - odgovaram blentavo.
- Sorry još jednom, zafrkavala sam se s klincima, i eto...
- Ma stvarno nema veze, sve ok.
Okreće se i naručuje nekoliko pića za svoju ekipu. Treba platiti i otvara novčanik.
- Jao, ne vjerujem. Fali mi 5€... Samo sekundu...
Čini mi se da ih neće naći, a i ne čeka mi se više u redu.
- Imam vam ja.
- Jao, hvala. Vratit ću vam za par minuta.
- Nema problema.
Dajem joj novčanicu, plaća i staje nakratko sa strane.
- Idem samo ovo odnijeti, pa se vraćam.
Htio sam reći da nema potrebe da se vraća, ali već je nestala. Prodavač me nestrpljivo gleda očekujući moju narudžbu. Naručujem pivo i sjedam za slobodni stol. Pokušavam pronaći novu poznanicu u mnoštvu, no ne vidim je. Nije bitno, a ovo pivo je taman hladno, bolje da ga popijem prije nego su ugrije. Polako praznim bocu dok mi pogled švrlja uokolo. Bila je dobra ideja doći danas ovdje, ima se što vidjeti, no misli mi odjednom prekida poznati glas.
- Evo me, dođite sa mnom da vam vratim lovu.
- Ma nema potrebe, sve ok.
- Ne, ne, inzistiram. Neću vam prestat dosađivat dok vam ne vratim.
OK, vidim da stvarno neće prestat, pa bolje da to riješimo što prije.
- Neka bude po vašem, uz jedan uvjet. Nemojte mi se obraćat sa vi.
- Dogovoreno. Ja sam Višnja - pruža mi ruku uz osmijeh, dok mi pogled kradu njezine bradavice koje se naziru ispod crvenog grudnjaka.
- Mario, drago mi je.
- I meni je drago, Mario. Dođi sa mnom na minutu, lova mi je gore u ormariću.
Praznim ono malo piva što je preostalo u boci i idem za njom. Ne mogu a da ne gledam u njenu zanosnu guzu dok hodam iza nje. Ona se svako malo okreće i smješka. Penjemo se prema ormarićima i dolazimo do njezinog koji je sasvim na dnu.
Odlično, morat će se sagnut što znači još malo melema za moje oči. Saginje se i odmah osjećam kako mi raste krutost u hlačama. Možda, bolje da nisam išao s njom, ovo mi nije trebalo, samo će me napaliti uzalud. Traži po jednoj od torbi, zatvara ormarić i okreće se.
- Evo ga, hvala još jednom.
Hm... Jedna od preporuka za brži oporavak je između ostalog bila i plivanje. Možda - bazen? Nije mi do ovih gradskih... Možda Tuhelj? Hoću li moć vozit? Ma hoću, bit će malo neugodno ali nema veze. Sve je bolje od dosade.
Nema gužve danas srećom, brzo sam tamo...
------------------------------------------
Ostavljam stvari nakon presvlačenja u ormariću 1269 i stavljam ofucanu narukvicu na ruku. OK, broj 1269 ću lako zapamtit... Idem ugrabit neku slobodnu ležaljku i snimit situaciju.
Dosta ljudi, ali ne previše. Dosta i komada, taman za napasat malo oči dok odmaram od čitanja knjige. Stvarno ih ima... Sviđa mi se što su sad u modi ove gaćice u kojima je praktički cijelo dupe vani. Gotovo svaka ga nosi, čak i ove neke starije i punije kojima baš i ne stoji. Ali ne bunim se, bar se ima kaj gledat.
Zavalio sam se na ležaljku i vadim knjigu, ali pogled su mi zarobile dvije studentice koje prolaze, tj. njihove skakutajuće pozadine. Jbt, sva sreća da postoje sunčane naočale. Pratim ih pogledom dok se bezbrižno udaljavaju uz veselo hihotanje. Jebeno hipnotizirajuće... Kurac ću ja čitat ovdje čini mi se.
Pokušavam skrenut misli i otvaram knjigu, ali vidim novu distrakciju. Tri reda ležaljki ispred mene stiže mlađa obitelj, roditelji u kasnim dvadesetima, dvoje djece od cca 4 i 7 godina. Tata se veselo nateže s klincima i priprema ih bazen, dok mama slaže stvari oko ležaljki. Naravno, i njeno dupe uživa u svježem zraku s ovim, čini se, neizbježnim donjim dijelom kupaćeg. I naravno, mora se sagnut jedno pedeset puta dok sve posloži i izložit svoje guzove mom nemirnom pogledu.
OK, dosta. Idem se rashladiti u bazen, jer ovo nikud ne vodi.
Dok prolazim do stepenica, primjećujem još nekoliko zamamnih pozadina različitih boja, oblika i veličina. Požurujem malo da uđem u vodu prije nego postane svima očito da mi se jako sviđa dosta toga što vidim oko sebe. Ulazim u vodu, hladnjikava je, ali mi stvara čudno ugodan osjećaj u doticaju s vrelinom koja se već aktivirala u mojim kupaćim hlačama.
Dobro je, taman ću se malo opustit i zaboravit na sve te kupaće kostime oko mene. Osim toga, u bazenu ionako ne vidim baš pod vodom, pa koncentracija ne bježi na nepoznate i primamljive guzove. I bolje tako. Nema mi smisla da se tu bezveze napaljujem.
Samozadovoljno se približavam zidiću na koji ću se malo naslonit i relaksirat. Uh, odlično. Malo tvrdo za leđa ali ne smeta. Ne zujim okolo pogledom, sad ću se stvarno malo odmorit od svega. Čak i gležanj skoro da i ne osjećam. Možda i zaspim na minutu, dvije...
- Joj, pardon! - iz spokojnih misli me izbacuje težina tijela koje se naslonilo na mene cijelom dužinom. Odmah se odmiče, ali pritisnula mi je poludignutu kitu trbuhom na trenutak, sigurno je osjetila.
- Pardon, djeca su me gurnula...
- Nema veze, sve ok - odgovaram sa smiješkom dok razmišljam je li bila svjesna mog poluživog koplja na koje je nabasala maločas. Njezin osmijeh mi govori da je. Ma nije, to mi se čini.
- Nadam se da vam nisam prekinula, hmm... Meditaciju.
Ona to mene sad zajebava ili..? Ma sigurno je skužila.
- Ne, ne, sve u redu, bez brige.
Čini mi se da u njezinim smeđim očima vidim da me zafrkava, ali nisam siguran. Ma nije ni bitno.
- OK, sorry još jednom - pozdravlja me sa zagonetnim pogledom, i udaljava se prema svojim klincima.
Gledam za njom, pomalo zbunjen događajem. Mora imati nekih 40 godina, ali dosta dobro izgleda koliko mogu vidjeti u bazenu. Sviđa mi se tetovaža na lijevoj lopatici, iako je iz ove daljine ne vidim dobro. Čini se prilično fit, a poluduga kovrčava smeđa kosa joj odlično stoji. Nestaje u mnoštvu na drugom kraju bazena.
Naslanjam se ponovno na zidić i pokušavam ne misliti ni o čemu. Ubrzo mi sunce postaje prejako. Vrijeme je za predah uz pivu u hladu. Izlazim iz bazena i stajem u red kod obližnjeg kioska. Pogled mi je instantno hipnotiziran guzom u minijaturnim crvenim gaćicama koja stoji ispred mene. Odjednom prepoznajem i tetovažu na lijevoj lopatici. Da, to je i ta kovrčava kosa. Ona se odjednom okrene sa poznatim osmijehom.
- Opet se susrećemo.
- Da, preći će nam u naviku - odgovaram blentavo.
- Sorry još jednom, zafrkavala sam se s klincima, i eto...
- Ma stvarno nema veze, sve ok.
Okreće se i naručuje nekoliko pića za svoju ekipu. Treba platiti i otvara novčanik.
- Jao, ne vjerujem. Fali mi 5€... Samo sekundu...
Čini mi se da ih neće naći, a i ne čeka mi se više u redu.
- Imam vam ja.
- Jao, hvala. Vratit ću vam za par minuta.
- Nema problema.
Dajem joj novčanicu, plaća i staje nakratko sa strane.
- Idem samo ovo odnijeti, pa se vraćam.
Htio sam reći da nema potrebe da se vraća, ali već je nestala. Prodavač me nestrpljivo gleda očekujući moju narudžbu. Naručujem pivo i sjedam za slobodni stol. Pokušavam pronaći novu poznanicu u mnoštvu, no ne vidim je. Nije bitno, a ovo pivo je taman hladno, bolje da ga popijem prije nego su ugrije. Polako praznim bocu dok mi pogled švrlja uokolo. Bila je dobra ideja doći danas ovdje, ima se što vidjeti, no misli mi odjednom prekida poznati glas.
- Evo me, dođite sa mnom da vam vratim lovu.
- Ma nema potrebe, sve ok.
- Ne, ne, inzistiram. Neću vam prestat dosađivat dok vam ne vratim.
OK, vidim da stvarno neće prestat, pa bolje da to riješimo što prije.
- Neka bude po vašem, uz jedan uvjet. Nemojte mi se obraćat sa vi.
- Dogovoreno. Ja sam Višnja - pruža mi ruku uz osmijeh, dok mi pogled kradu njezine bradavice koje se naziru ispod crvenog grudnjaka.
- Mario, drago mi je.
- I meni je drago, Mario. Dođi sa mnom na minutu, lova mi je gore u ormariću.
Praznim ono malo piva što je preostalo u boci i idem za njom. Ne mogu a da ne gledam u njenu zanosnu guzu dok hodam iza nje. Ona se svako malo okreće i smješka. Penjemo se prema ormarićima i dolazimo do njezinog koji je sasvim na dnu.
Odlično, morat će se sagnut što znači još malo melema za moje oči. Saginje se i odmah osjećam kako mi raste krutost u hlačama. Možda, bolje da nisam išao s njom, ovo mi nije trebalo, samo će me napaliti uzalud. Traži po jednoj od torbi, zatvara ormarić i okreće se.
- Evo ga, hvala još jednom.
