Je, Maška, baš me pitala koliko m2 jer da bi se priselila ode živiti.
A sada o Nicole. Bilo je to prošle godine u šeston misecu. Gledan ja profile na EGE i vidin jednu brinetu, činilo se malo sirovu. Svidila mi se i ugovorija san sastanak u jednoj od zgrada kod mrtvačnice. Dogovorija san se za doći na uru a doša san desetak minuta ranije. Odugovlačila je po ure, vanla pasja vrućina, dva puta san mislija otići ali nisan. Konačno me je pozvala. Otvorila mi je, sklopila ruke priko usta i izvinila mi se šta san čeka, da je vodila važan telefonski razgovor i da joj se tako nešto nikad nije dogodilo (sve na portugalskon, naravno, ali sam je ipak nekako razumija). Bila je baš lipa, puno lipša nego na slikama. Oden š njoj u sobu, skinen se i pravac kupatilo. Kadli, u stanu ima još jedna soba a kroz otvorena vrata vidin drugu curu, u ruci drži mobitel, pa podigne pogled prema meni. Šta ću, javin joj se. Kad san se vratija u sobu, mala me vražica uvati za miška i uvali mi jezik u usta - samo šta me nije srušila na krevet. Prvo oral, pa je sila na mene, a onda san je uzeja odozada i to je bilo to. Onda je sila kraj mene i počela nešto govoriti na portugalskon ali je nisan razumija pa je govorila u mobitel koji je prevodija. Kazala mi je kako se ne želi više baviti tin poslon i kako želi otići ća iz stana, autobuson u Zagreb, ali posakrimice od kolegice u susjednoj sobi, jer da će se ona (kolegica) naljutilti i pitala me mogu li joj pomoći. Ja prista. Dugo se spremala, baren uru vrimena, i cilo je vrime bila gola. Ispalo je da je zaključala katanac na kuferu a da joj je ključ osta unutra pa je stvari potrpala u tri velike plastične kese. Reka san joj da ću joj otvoriti boršu ali da triba doći kod mene. Povremeno je i stenjala kako kolegica ne bi štoko posumnjala. Vidija san da je ostavila 100 eura na kantunalu - kazala je da je to za pola najma apartmana. Otvorila je vrata i iznila tri kese i kufer, pa mi kalaza da brzo izađen, da uzmen dvi kese i da je čekan isprid zgrade desetak minuta, a onda ćemo otići kod mene. I stvarno, tako je bilo. Iđemo mi, kad ona stane i kaže mi da mora nazvati kolegicu (bila je jako nervozna dok se spremala pa sve dok nije obavila taj razgovor). Obavila je razgovor, kazala je da je sve u redu i onda smo nastavili (nakon tog razgovora se smirila). Kad smo došli kod mene, u improviziranu radionicu u stanu, uvatija san turpiju i pilu za željezo i sredija onaj katanac - ona je za to vrime, sva skupljena, sidila na skalama. Kad je katanac ispa, pokazala mi je dokumente koji su joj bili u koferu, kako bi se uvjerija da ga nije ukrala. Onda je sve stvari iz najlona istresla na pod o počela spremati u kufer - ali su. ipak ostale dvi kese. Onda je još nešto navukla na sebe i pitala me je li to dovoljno robe, a ja san joj kaza da bi tribala staviti ređipet. Sićan se da je odma skinila majcu a ja san je uvatija za cice i poljubija ih - nije ona imala ništa protiv. Kad se konačno spremila, krenili smo niza skale, a ono na dnu skala moj ćaća. I šta ću, upozna san ih. U to smo vrime kupovali neku zemlju i bija je dosta nervozan, pita me iman li kakvih novosti, a nju jedva da je primijetija, samo je pita ko je ona. Reka san mu da san je trevija na ulici, da me zamolila za pomoć i da ću kasnije sve objasniti. Svakako, kad smo bili u usjeku kraj muzičke škole, čujen iza sebe kako nešto pada - pukla ručka kese. Ništa, kupimo nas dvoje ono šta je ispalo. Uputimo se, nismo učinili dvadeset koraka kadli opet isto - pukla ručka druge kese. I opet mi kupimo stvari, sićan se da su ispala jaja i banane. Došli mi na kolodvor, a ona mi kaže da iđen kući. Ja nisan tija, učinilo mi se da nije u dobron stanju. Išli smo kupiti kartu, ali nije bilo struje pa na šalteru nisu mogli prodati kartu. Onda me je pitala je li se ćaća naljutija na mene, jer je vika (nije vika ali se to njoj tako činilo), a ja san kaza da to s njon nema nikakve veze. Stavila je novu karticu u mobitel (to je potrajalo), pitala me još neke stvari, i tako je prošlo vrime. Došla je i struja i kupila je kartu. Stavija san je na autobus u pet ipo (zaboravila je da je kupila kartu pa san joj je doslovno ičupa iz boršice (prvo boršicu pa kartu). Kad je konačno ušla u autobus i našla sidalo, okrenila se prema meni, raširila ruke, nako mala, ka šta leptirica raširi krila, i zagrlila me.