anastasia
Well-known member
Pozdrav..
Ovakva je situacija....
Već 17g sam u vezi koja nije brak ali je kao brak.
Prošli smo svašta. Od divljeg sexa i zabave do svađa oko sexa, dosade, njegovog terenskog rada...jednostavno, brige i svakodnevica u meni guši želju za tim stvarima. Sa njim. Doma. Jer se on i nekako zapustio...umoran od posla, samo bi došao doma pred tv i na spavanje. Zanemario sebe, fizički izgled a i neki napredak u životu. Pa je postalo napeto zbog toga neko vrijeme i došlo do toga da sam mu izravno počela govoriti da ću si naći ljubavnika....kaj je najgore, on je bio nekako flegma na to i ništa nije promjenio.
Pa sam se ja počela zabavljati....
Što je njemu očito bilo svejedno ili si nije htio priznati....Prekidali smo, pa se nazad vraćali, zbog djeteta. Da se razumijemo, prestali smo se svađati i ok funkcioniramo kao obitelj.
Sve idealno, dobro se nadopunjujemo i razumijemo. Poseksamo se možda jednom mjesečno ako nismo preumorni jer preko dana ne stignemo ili nismo sami.
E sad, unazad 6 mj ja se viđam sa nekim i mislim da sam se zaljubila. Jako.
Počela sam se češće viđati sa njim i došlo je do toga da sam mu rekla za svojeg 'prijatelja' i da odlazim k njemu ne baš direktno ( na sex) ali indirektno, družiti se. Što on opet je nekako flegma prihvatio...
Pokušala sam razgovarati sa njim, da svako ide svojim putem, ali on jednostavno smatra da je ovakav život ok i da nam ništa ne fali, kao da se žrtvuje zbog djeteta da održimo familiju.
Tako da smo sada u nekoj otvorenoj vezi, on sve zna ali ne želi slušati o tome.
Da li je on slabić koji me previše voli?
Ili samo konformist koji ne želi mjenjati stvari?
Živi u mojoj kući i ne mogu ga baciti na cestu a i pomaže mi, volimo iste stvari, imamo iste interese.....
Stoga me zanima, koliko vas je u nekom otvorenom braku ili vezi i kako ste to iskomunicirali?
Ima li takvih uopće ovdje ili ste svi lažovi i prikriveni kurviši?
Ovakva je situacija....
Već 17g sam u vezi koja nije brak ali je kao brak.
Prošli smo svašta. Od divljeg sexa i zabave do svađa oko sexa, dosade, njegovog terenskog rada...jednostavno, brige i svakodnevica u meni guši želju za tim stvarima. Sa njim. Doma. Jer se on i nekako zapustio...umoran od posla, samo bi došao doma pred tv i na spavanje. Zanemario sebe, fizički izgled a i neki napredak u životu. Pa je postalo napeto zbog toga neko vrijeme i došlo do toga da sam mu izravno počela govoriti da ću si naći ljubavnika....kaj je najgore, on je bio nekako flegma na to i ništa nije promjenio.
Pa sam se ja počela zabavljati....
Što je njemu očito bilo svejedno ili si nije htio priznati....Prekidali smo, pa se nazad vraćali, zbog djeteta. Da se razumijemo, prestali smo se svađati i ok funkcioniramo kao obitelj.
Sve idealno, dobro se nadopunjujemo i razumijemo. Poseksamo se možda jednom mjesečno ako nismo preumorni jer preko dana ne stignemo ili nismo sami.
E sad, unazad 6 mj ja se viđam sa nekim i mislim da sam se zaljubila. Jako.
Počela sam se češće viđati sa njim i došlo je do toga da sam mu rekla za svojeg 'prijatelja' i da odlazim k njemu ne baš direktno ( na sex) ali indirektno, družiti se. Što on opet je nekako flegma prihvatio...
Pokušala sam razgovarati sa njim, da svako ide svojim putem, ali on jednostavno smatra da je ovakav život ok i da nam ništa ne fali, kao da se žrtvuje zbog djeteta da održimo familiju.
Tako da smo sada u nekoj otvorenoj vezi, on sve zna ali ne želi slušati o tome.
Da li je on slabić koji me previše voli?
Ili samo konformist koji ne želi mjenjati stvari?
Živi u mojoj kući i ne mogu ga baciti na cestu a i pomaže mi, volimo iste stvari, imamo iste interese.....
Stoga me zanima, koliko vas je u nekom otvorenom braku ili vezi i kako ste to iskomunicirali?
Ima li takvih uopće ovdje ili ste svi lažovi i prikriveni kurviši?