E, zelenooka leptirica... Dok smo išli kod mene trevija san neke ljude koje znan - vidu me s nekon curon i s kesama u rukama a ne znaju šta se događa - ja in se, ozbiljno, ljubazno i podignute glave, ka da san na nekon važnon poslu, javljan, a u sebi umiren od smija. S jednin san čak nešto...